Turbe Gazi Husrev-bega
Title
Turbe Gazi Husrev-bega
Temporal Coverage
16. stoljeće
Worktype
TURBE (mauzolej)
Notes
NACIONALNI SPOMENIK - Graditeljska cjelina – Gazi Husrev-begova (Begova) džamija u Sarajevu; nacionalni spomenik koji čine Gazi Husrev-begova džamija, Gazi Husrev-begovo i Murat-begovo turbe, dvorište sa grobljem, abdesthana sa vrućim česmama, šadrvan, muvekkithana i mjesto starog mekteba (Službeni glasnik BiH, br. 105, 2006.).
VAKUF - Gazi Husrev-begovi vakufi su proglašeni nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, pod oznakom: Grupa objekata – Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu sa pokretnom imovinom (Službeni glasnik BiH, br. 94, 2009). Te nacionalne spomenike čini: Kompleks Gazi Husrev-begove džamije sa haremom, Kompleks Kuršumli medrese i Hanikah; Tašlihan; Posjedi vezani uz hotel „Evropu“, a koji su pripadali kompleksu Tašlihana; Dio objekta Daire; Sahat-kula; Nekadašnja „Hastahana“; „Imaret“; „Imaret“, južni dio; „Imaret“, sjeverni dio; „Imaret“, zapadni dio (dućani na zapadnoj strani Gazi Husrev-begove ulice); Gazi Husrev-begov hamam; Objekat Morića han; Nekadašnji „Veliki han“; Dućani južno od kompleksa Gazi Husrev-begove džamije; Dućani sjeveroistočno od Gazi Husrev-begove džamije; Dućani zapadno od Gazi Husrev-begove džamije; Dućani koji se nalaze istočno od Gazi Husrev-begove džamije sa obje strane ulice Čizmedžiluk; Dućani u ulici Kazazi; Dućani na sjevernoj strani ulice Sarači; Na dijelu Čaršije zvanom „Trgovke“, koji se nalazi istočno od „Kolobare“; Dućani na istočnoj strani Gazi Husrev-begove ulice; Nekadašnji hotel „Stari Grad“; Stambeni objekat u ulici Sime Milutinovića; Historijska građevina na Obali Kulina bana; Gazi Husrev-begova palata na Trgu fra Grge Martića; Stambeno-poslovni objekat u ulici Edhema Mulabdića; Stambeno-poslovni objekat u Kulovića ulici; Đulagin dvor; Zgrada nekadašnjeg Gazi Husrev-begovog mekteba; Građevine i zemljište u ulici Tekija čikma; Dućani u ulici Safet-bega Bašagića i Tahčića sokaku; Parcela na uglu ulica Bazardžani i Ćurčiluk veliki kod Brusa-bezistana; Parcela pored Brusa-bezistana; Parcela u ulici Oprkanj kod ulice Telali; Prostor nekadašnje Sagrdžijske čaršije se nalazi na slijedećim parcelama; Parcele u blizini stambeno-poslovnog objekta u Kulovića ulici. Pokretnu imovinu čine: Ferman Sultana Sulejmana iz 1533. godine, ovjeren prijepis prve Gazi Husrev-begove vakufname iz 1585. godine, dva berata Sultana Mahmuda I iz 1734, odnosno 1744. godine, ovjeren prijepis tri Gazi Husrev-begove vakufname iz 1867. godine, te rukopisi iz Gazi Husrev-begove biblioteke: Komentar Avicenina Kanona (1330), Mushaf Fadil-paše Šerifovića (1849), Mushaf Muhameda Čelebije Bošnjaka (1733), Ihjā ulum ed-din (1106), Sururijev komentar Mesnevije (1552 – 1556), Tuhfe el-ahrar (1575), El-keššāff ´ an hakā ´ ik et-tenzīl (XVI vijek), Kara Dāvud-Zādeov komentar zbirke salavata „Delā’il el-hajrāt“ Dīvān-i hāfiz (XVI vijek), Džuz´evi Mehmed Paše Sokolovića, Vankolijev rječnik (1781), Lađa spasa na putu spoznaje Boga (1657), Šerh Hikmetu-l-ajni (1479), El-džami´u es-sahihu li el-imam el-Buhari, El-gunje fi el-fetava (XV ili XVI vijek) (Službeni glasnik BiH, br. 94, 2009).
VAKUF - Gazi Husrev-begovi vakufi su proglašeni nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, pod oznakom: Grupa objekata – Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu sa pokretnom imovinom (Službeni glasnik BiH, br. 94, 2009). Te nacionalne spomenike čini: Kompleks Gazi Husrev-begove džamije sa haremom, Kompleks Kuršumli medrese i Hanikah; Tašlihan; Posjedi vezani uz hotel „Evropu“, a koji su pripadali kompleksu Tašlihana; Dio objekta Daire; Sahat-kula; Nekadašnja „Hastahana“; „Imaret“; „Imaret“, južni dio; „Imaret“, sjeverni dio; „Imaret“, zapadni dio (dućani na zapadnoj strani Gazi Husrev-begove ulice); Gazi Husrev-begov hamam; Objekat Morića han; Nekadašnji „Veliki han“; Dućani južno od kompleksa Gazi Husrev-begove džamije; Dućani sjeveroistočno od Gazi Husrev-begove džamije; Dućani zapadno od Gazi Husrev-begove džamije; Dućani koji se nalaze istočno od Gazi Husrev-begove džamije sa obje strane ulice Čizmedžiluk; Dućani u ulici Kazazi; Dućani na sjevernoj strani ulice Sarači; Na dijelu Čaršije zvanom „Trgovke“, koji se nalazi istočno od „Kolobare“; Dućani na istočnoj strani Gazi Husrev-begove ulice; Nekadašnji hotel „Stari Grad“; Stambeni objekat u ulici Sime Milutinovića; Historijska građevina na Obali Kulina bana; Gazi Husrev-begova palata na Trgu fra Grge Martića; Stambeno-poslovni objekat u ulici Edhema Mulabdića; Stambeno-poslovni objekat u Kulovića ulici; Đulagin dvor; Zgrada nekadašnjeg Gazi Husrev-begovog mekteba; Građevine i zemljište u ulici Tekija čikma; Dućani u ulici Safet-bega Bašagića i Tahčića sokaku; Parcela na uglu ulica Bazardžani i Ćurčiluk veliki kod Brusa-bezistana; Parcela pored Brusa-bezistana; Parcela u ulici Oprkanj kod ulice Telali; Prostor nekadašnje Sagrdžijske čaršije se nalazi na slijedećim parcelama; Parcele u blizini stambeno-poslovnog objekta u Kulovića ulici. Pokretnu imovinu čine: Ferman Sultana Sulejmana iz 1533. godine, ovjeren prijepis prve Gazi Husrev-begove vakufname iz 1585. godine, dva berata Sultana Mahmuda I iz 1734, odnosno 1744. godine, ovjeren prijepis tri Gazi Husrev-begove vakufname iz 1867. godine, te rukopisi iz Gazi Husrev-begove biblioteke: Komentar Avicenina Kanona (1330), Mushaf Fadil-paše Šerifovića (1849), Mushaf Muhameda Čelebije Bošnjaka (1733), Ihjā ulum ed-din (1106), Sururijev komentar Mesnevije (1552 – 1556), Tuhfe el-ahrar (1575), El-keššāff ´ an hakā ´ ik et-tenzīl (XVI vijek), Kara Dāvud-Zādeov komentar zbirke salavata „Delā’il el-hajrāt“ Dīvān-i hāfiz (XVI vijek), Džuz´evi Mehmed Paše Sokolovića, Vankolijev rječnik (1781), Lađa spasa na putu spoznaje Boga (1657), Šerh Hikmetu-l-ajni (1479), El-džami´u es-sahihu li el-imam el-Buhari, El-gunje fi el-fetava (XV ili XVI vijek) (Službeni glasnik BiH, br. 94, 2009).
Agent
Gazi Husrev-beg
Notes
Gazi Husrev-beg je svoje turbe dao izgraditi za vrijeme njegova života.
Cultural Context
Bosanskohercegovački
Notes
Bosanskohercegovačka turbeta 16. stoljeća
Location
Sarajevo
Notes
Turbe se nalazi pored Gazi Husrev-begove džamije na Baščaršiji, a sa njegove desne strane se nalazi i Turbe Gazi Murat-bega.
Description
U ovom obnovljenom zatvorenom turbetu, sa oktagonalnom osnovicom, prekrivenom kupolom, u kojem se nalazi jedan prekriveni platnom sarkofag, sa jednim nišanom, obavijenim bijelim platnom, sahranjen je Gazi Husrev-beg.
„Gazi Husrev-beg, sin Ferhad-bega i Seldžuke, kćeri sultana Bajazida II, rođen je u Serezu, oko 1480. godine, gdje mu se otac, Ferhad-beg nalazio kao namjesnik. Husrev-beg je 1521. g. postavljen za namjesnika u Bosni, kojom je upravljao, uz tri kraća prekida, sve do smrti, 1541. godine“ (Mujezinović, 1974: 299). Preciznije, prema Kreševljakoviću, „prvo Husrevbegovo begovanje na Bosni trajalo je od 15 septembra 1521 do druge polovine 1525. Već u januaru 1526 Husrevbeg je ponovo na čelu bosansko sandžaka. Ovo drugo begovanje trajalo je do marta ili aprila 1534“, a „treće Husrevbegovo begovanje započelo je u maju 1536“ (Kreševljaković, 1932: 19). Kako pojašnjava Čengić „gazija je viteška titula najvišeg ranga koja se dobijala za izuzetno izraženu hrabrost i vještinu u bitkama, a beg prenosna plemićka titula pa tako iste sačinjavaju sastavni dio njegova imena Husrev (Čengić, 2008: 8).
Gazi Husrev-beg je jedan od najzaslužnijih pojedinaca za razvoj Sarajeva tokom osmanske uprave, gdje je svoju imovinu uvakufio u podizanje brojnih objekata, o čemu svjedoče tri Gazi Husrev-begove vakufname. Prva Gazi Husrev-begova vakufnama iz 1531. godine odnosi se na džamiju, imaret (Spaho, 1985: 63) i hanikah (Spaho, 1985: 63). Druga vakufnama iz 1537. godine pisana je za Kuršumliju medresu (Spaho, 1985: 70), a trećom vakufnamom iz 1537. godine uvakufljena je dodatna imovina za izdržavanje džamije.
Kako Kreševljaković navodi „Husrevbeg nije ostavio iza sebe potomstva, a ne zna se ni da je bio oženjen“ (Kreševljaković, 1932: 22). Gazi Husrev-beg je preminuo 1541. godine.
U vezi sa izgradnjom Gazi Husrev-begove džamije postoje brojne zabilježene narodne predaje, Palavestra navodi sljedeću predaju: „Pričalo se u starom Sarajevu da je s Trebevića niz smrčeve oluke teklo do čaršije mlijeko, jer se mlijekom, umjesto vodom, gasilo vapno za gradnju. Tako ugašen kreč miješao se sa pijeskom i bjelancetom od jaja da malter bude tvrđi. Još se govorilo da je u vrijeme gradnje Gazi Husrev-begove džamije jedan veliki direk, na kome su prije visili kandilji i uljane svjetiljke, usječen u Kovačićima, u kraju gdje su sada gusto sagrađene kuće. Velike granitne stupove što drže trijem Begove džamije, vuklo je niz Lukavicu, iz Sarajevskog polja, po stotinu volova. Pričalo se da se se seljaci otimali čiji će volovi vući kamen, jer je Husrev-beg dobro plaćao. Nekom je čovjeku crkao vo vukući u jarmu i beg mu za vola odmah isplati marijaš (dva novčića). Na to seljak zakuka: „Da su mi, bogdo, crkla sva četiri vola, obogatio bih se!“ (Palevstra, 2003: 42). Tome slično, Bašagić donosi sljedeću predaju o gradnji džamije: „O gradnji Begove džamije narod koješta prpovijeda, kao na pr.: da je s Trebevića niz oluke teklo mlijeko i da se kreč zakuhavao s bjelancetom od jaja i t. d. Jedan mi je starac kazivao, da je direk, na kome vise kandilji iz velikog kubeta, usječen nad Kovačima. Abdullah ef. Kantamirija, koji je živio u početku prošlog stoljeća, u svojoj „Medžmui“ (bilježnici) piše: „Pod Ozrenom imade česma, a više nje nalazi se majdan, iz koga je Gazi Husrev beg vadio mramor i za džamiju i za hamam (banju). To mi je kazao jedan stari rob Kalauz-zade Ahmed efendija. Bilježim, neka se znade.“ (Bašagić, 1907: 59). Dalje navodi: „O velikim mramornim stupovima narod pripovijeda, da ih je vuklo niz Lukavicu po sto jarmova volova, i da se se seljaci natjecali, koji će ih vući, jer kome bi se skrhao vo, Husrev beg bi mu dao dvadeset para. To se pripovijeda, da se zna, kako je negda u Sarajevu velika jeftinoća bila, ali to opet dokazuje, da su stupovi vučeni niz Lukavicu. Ne će biti pravo mnijenje nekih, koji drže, da su stupovi uzeti iz blažujske crkve, jer i Kantamirija i narodna predaja tvrde, da su iz majdana pod Ozrenom“ (Bašagić, 1907: 59/60).
Kada je smrt Gazi Husrev-bega u pitanju, Muvekkit navodi sljedeće: „Gazi Husrev-beg je godine 948. (1541/42) krenuo na Crnu goru da kazni pobunjenike. Za vrijeme borbe pao je kao šehid od ruke jednog nevjernika iz plemena Kuča. Prema onome što se prenosi s koljena na koljeno, na tom mjestu je pokopana utroba umrlog, pa je mjestu ostalo ime Drobnjak, koji se i danas tako zove. (Na bosanskom jeziku, utroba mrtvaca se zove drob, a za mjesto se kaže Drobnjak.) Njegovo tijelo, Bogom pomilovano, pokopano je u časnom turbetu koje je podigao u Sarajevu, neka ga Bog pomiluje.“ (Muvekkit, 125). Bašagić također prenosi sličnu narodnu predaju o smrti Gazi Husrev-bega: „Narodna predaja, veli, da mu je drob zakopan u Brdima i da je po njegovu drobu cijela okolica prozvana Drobnjak. Po Pečujliji tijelo mu je prenešeno najprije u Podgoricu, a odavle u Sarajevo i sahranjeno u posebno sazidanom turbetu (mausolej) kod njegove džamije“ (Bašagić: 84).
„Gazi Husrev-beg, sin Ferhad-bega i Seldžuke, kćeri sultana Bajazida II, rođen je u Serezu, oko 1480. godine, gdje mu se otac, Ferhad-beg nalazio kao namjesnik. Husrev-beg je 1521. g. postavljen za namjesnika u Bosni, kojom je upravljao, uz tri kraća prekida, sve do smrti, 1541. godine“ (Mujezinović, 1974: 299). Preciznije, prema Kreševljakoviću, „prvo Husrevbegovo begovanje na Bosni trajalo je od 15 septembra 1521 do druge polovine 1525. Već u januaru 1526 Husrevbeg je ponovo na čelu bosansko sandžaka. Ovo drugo begovanje trajalo je do marta ili aprila 1534“, a „treće Husrevbegovo begovanje započelo je u maju 1536“ (Kreševljaković, 1932: 19). Kako pojašnjava Čengić „gazija je viteška titula najvišeg ranga koja se dobijala za izuzetno izraženu hrabrost i vještinu u bitkama, a beg prenosna plemićka titula pa tako iste sačinjavaju sastavni dio njegova imena Husrev (Čengić, 2008: 8).
Gazi Husrev-beg je jedan od najzaslužnijih pojedinaca za razvoj Sarajeva tokom osmanske uprave, gdje je svoju imovinu uvakufio u podizanje brojnih objekata, o čemu svjedoče tri Gazi Husrev-begove vakufname. Prva Gazi Husrev-begova vakufnama iz 1531. godine odnosi se na džamiju, imaret (Spaho, 1985: 63) i hanikah (Spaho, 1985: 63). Druga vakufnama iz 1537. godine pisana je za Kuršumliju medresu (Spaho, 1985: 70), a trećom vakufnamom iz 1537. godine uvakufljena je dodatna imovina za izdržavanje džamije.
Kako Kreševljaković navodi „Husrevbeg nije ostavio iza sebe potomstva, a ne zna se ni da je bio oženjen“ (Kreševljaković, 1932: 22). Gazi Husrev-beg je preminuo 1541. godine.
U vezi sa izgradnjom Gazi Husrev-begove džamije postoje brojne zabilježene narodne predaje, Palavestra navodi sljedeću predaju: „Pričalo se u starom Sarajevu da je s Trebevića niz smrčeve oluke teklo do čaršije mlijeko, jer se mlijekom, umjesto vodom, gasilo vapno za gradnju. Tako ugašen kreč miješao se sa pijeskom i bjelancetom od jaja da malter bude tvrđi. Još se govorilo da je u vrijeme gradnje Gazi Husrev-begove džamije jedan veliki direk, na kome su prije visili kandilji i uljane svjetiljke, usječen u Kovačićima, u kraju gdje su sada gusto sagrađene kuće. Velike granitne stupove što drže trijem Begove džamije, vuklo je niz Lukavicu, iz Sarajevskog polja, po stotinu volova. Pričalo se da se se seljaci otimali čiji će volovi vući kamen, jer je Husrev-beg dobro plaćao. Nekom je čovjeku crkao vo vukući u jarmu i beg mu za vola odmah isplati marijaš (dva novčića). Na to seljak zakuka: „Da su mi, bogdo, crkla sva četiri vola, obogatio bih se!“ (Palevstra, 2003: 42). Tome slično, Bašagić donosi sljedeću predaju o gradnji džamije: „O gradnji Begove džamije narod koješta prpovijeda, kao na pr.: da je s Trebevića niz oluke teklo mlijeko i da se kreč zakuhavao s bjelancetom od jaja i t. d. Jedan mi je starac kazivao, da je direk, na kome vise kandilji iz velikog kubeta, usječen nad Kovačima. Abdullah ef. Kantamirija, koji je živio u početku prošlog stoljeća, u svojoj „Medžmui“ (bilježnici) piše: „Pod Ozrenom imade česma, a više nje nalazi se majdan, iz koga je Gazi Husrev beg vadio mramor i za džamiju i za hamam (banju). To mi je kazao jedan stari rob Kalauz-zade Ahmed efendija. Bilježim, neka se znade.“ (Bašagić, 1907: 59). Dalje navodi: „O velikim mramornim stupovima narod pripovijeda, da ih je vuklo niz Lukavicu po sto jarmova volova, i da se se seljaci natjecali, koji će ih vući, jer kome bi se skrhao vo, Husrev beg bi mu dao dvadeset para. To se pripovijeda, da se zna, kako je negda u Sarajevu velika jeftinoća bila, ali to opet dokazuje, da su stupovi vučeni niz Lukavicu. Ne će biti pravo mnijenje nekih, koji drže, da su stupovi uzeti iz blažujske crkve, jer i Kantamirija i narodna predaja tvrde, da su iz majdana pod Ozrenom“ (Bašagić, 1907: 59/60).
Kada je smrt Gazi Husrev-bega u pitanju, Muvekkit navodi sljedeće: „Gazi Husrev-beg je godine 948. (1541/42) krenuo na Crnu goru da kazni pobunjenike. Za vrijeme borbe pao je kao šehid od ruke jednog nevjernika iz plemena Kuča. Prema onome što se prenosi s koljena na koljeno, na tom mjestu je pokopana utroba umrlog, pa je mjestu ostalo ime Drobnjak, koji se i danas tako zove. (Na bosanskom jeziku, utroba mrtvaca se zove drob, a za mjesto se kaže Drobnjak.) Njegovo tijelo, Bogom pomilovano, pokopano je u časnom turbetu koje je podigao u Sarajevu, neka ga Bog pomiluje.“ (Muvekkit, 125). Bašagić također prenosi sličnu narodnu predaju o smrti Gazi Husrev-bega: „Narodna predaja, veli, da mu je drob zakopan u Brdima i da je po njegovu drobu cijela okolica prozvana Drobnjak. Po Pečujliji tijelo mu je prenešeno najprije u Podgoricu, a odavle u Sarajevo i sahranjeno u posebno sazidanom turbetu (mausolej) kod njegove džamije“ (Bašagić: 84).
Material
Kamen
Measurements
„Osnovica turbeta je pravilan osmokutnik sa unutrašnjim stranicama dužine 2,53 m" (Službeni glasnik BiH, br. 105, 2006.).
Inscription
Natpis na turbetu:
„Husrev-beg je omrknuo u stanju koje nije
san,
Među svijetom je poznat zbog pravednosti.
Neka mu Bog olakša stanje u grobu
I dade mu duši njegovoj oproštaj
(grijeha).
Molitelj mu izreče u molitvi kronostih:
Neka je milost slavnog (Boga) na njega
svaki dan.“
(848=1541/42).
(Mujezinović, 1998: 298)
„Husrev-beg je omrknuo u stanju koje nije
san,
Među svijetom je poznat zbog pravednosti.
Neka mu Bog olakša stanje u grobu
I dade mu duši njegovoj oproštaj
(grijeha).
Molitelj mu izreče u molitvi kronostih:
Neka je milost slavnog (Boga) na njega
svaki dan.“
(848=1541/42).
(Mujezinović, 1998: 298)
Style Period
Osmanski period u BiH
References
Bašagić, Safvet beg. 1907. Gazi Husrev beg: (u spomen četiristogodišnjice dolaska u Bosnu)[Sahvet Mirza]. Sarajevo: Naklada knjižare Braće Bašagića.
Čengić, Nihad. 2008. Begova džamija kao djelo umjetnosti. Sarajevo: Sarajevo Publishing.
Hadžiosmanović, Lamija. Memija, Emina. 2008. Antologija tariha Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Connectum.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Odluka o proglašenju Graditeljske cjeline – Gazi Husrev-begova (Begova) džamija u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Službeni glasnik BiH, br. 105, 2006. Dostupno na:
http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2897
(1.12.2022.)
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (komisija u sastavu Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik). 2006. Odluka o proglašenju Graditeljske cjeline – Gazi Husrev-begova (Begova) džamija u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. (Odluka broj: 07.2-2-125/06-6, 10. novembra 2006. godine). Sarajevo. Dostupno na:
http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/dispBHbegova%20dzamija.doc
(1.12.2022.)
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Odluka o proglašenju
Grupe objekata – Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu sa pokretnom imovinom nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Službeni glasnik BiH, br. 94, 2009. Dostupno na: http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3223
(1.12.2022.)
Kreševljaković, Hamdija. 1932. Gazi Husrevbeg. Spomenica Gazi Husrevbegove četiristo-godišnjice. Sarajevo, str. 17-27.
Mujezinović, Mehmed. 1974. Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini. Knjiga I – Sarajevo. Sarajevo. Sarajevo-Publishing.
Palavestra, Vlajko. 2003. Legende iz starog Sarajeva. Zemun: Most Art.
Hadžihuseinović, Salih Sidki Muvekkit. 1999. Povijest Bosne. Sarajevo: El-Kalem.
Spaho, Fehim Dž. 1985. Vakufnama Gazi Husrev-bega [iz 1537.]. Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), ur. Gazić L. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, str. 61-67.
Truhelka, Ćiro. 1912. Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba (sa 56 slika u tekstu i jednom tablom). Preštampano iz Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXIV, 1912. Sarajevo: Zemaljska štamparija.
Čengić, Nihad. 2008. Begova džamija kao djelo umjetnosti. Sarajevo: Sarajevo Publishing.
Hadžiosmanović, Lamija. Memija, Emina. 2008. Antologija tariha Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Connectum.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Odluka o proglašenju Graditeljske cjeline – Gazi Husrev-begova (Begova) džamija u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Službeni glasnik BiH, br. 105, 2006. Dostupno na:
http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2897
(1.12.2022.)
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (komisija u sastavu Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik). 2006. Odluka o proglašenju Graditeljske cjeline – Gazi Husrev-begova (Begova) džamija u Sarajevu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. (Odluka broj: 07.2-2-125/06-6, 10. novembra 2006. godine). Sarajevo. Dostupno na:
http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/dispBHbegova%20dzamija.doc
(1.12.2022.)
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Odluka o proglašenju
Grupe objekata – Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu sa pokretnom imovinom nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Službeni glasnik BiH, br. 94, 2009. Dostupno na: http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3223
(1.12.2022.)
Kreševljaković, Hamdija. 1932. Gazi Husrevbeg. Spomenica Gazi Husrevbegove četiristo-godišnjice. Sarajevo, str. 17-27.
Mujezinović, Mehmed. 1974. Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini. Knjiga I – Sarajevo. Sarajevo. Sarajevo-Publishing.
Palavestra, Vlajko. 2003. Legende iz starog Sarajeva. Zemun: Most Art.
Hadžihuseinović, Salih Sidki Muvekkit. 1999. Povijest Bosne. Sarajevo: El-Kalem.
Spaho, Fehim Dž. 1985. Vakufnama Gazi Husrev-bega [iz 1537.]. Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), ur. Gazić L. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, str. 61-67.
Truhelka, Ćiro. 1912. Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba (sa 56 slika u tekstu i jednom tablom). Preštampano iz Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXIV, 1912. Sarajevo: Zemaljska štamparija.
Files
Collection
Citation
“Turbe Gazi Husrev-bega,” Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine, accessed November 24, 2024, https://kin.ff.unsa.ba/turbeta/items/show/18.
Geolocation
Item Relations
| This Item | dcterms:relation | Item: Turbe Gazi Murat-bega |