Tradicionalno tetoviranje katolkinja u BiH

Tradicionalno tetoviranje katolkinja u BiH

Nematerijalna kulturna baština BiH

Tradicionalno tetoviranje Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini, predstavlja vrijednu etnološku jedinicu bosanskohercegovačke nematerijalne kulturne baštine. Običajni je specifikum na prostoru na kojem je bio rasprostranjen i ranije - Srednja Bosna, Prozor-Rama, Kupres, Jajce i dr. U narodu je poznato pod nazivom "sicanje", "bocanje", "križićanje" i "križevi". Prve historiografske bilješke datiraju još od 1889. godine, objavljivanjem članka dr. Leopolda Glücka, koji je putovanjem po BiH istraživao ovaj običaj. Značajno je navesti i članak istaknutog etnologa, Ćire Truhelke, objavljen 1894. godine, a predstavlja i zbirku motiva različitih tetovažnih oblika, koje je prikupio istraživanjem na terenu. Ovi izvori navode da, iako predstavlja dominantno katolički običaj, koji se izvodio na praznik Sv. Josipa, mnogi pokazatelji upućuju i na njegove predkatoličke korijene. Tetoviranje se uglavnom praktikuje kod žena, kod kojih je obilato i s puno detalja, a rjeđe kod muškaraca, i to na rukama, prsima, a rijetko na čelu. Tetovira se pomoću prirodnih materijala, kao što su: ugljen, čađ, smola, med, pljuvačka. Zanimljiva ornamentika je u vidu motiva kao što su: križ, jelica, kolo, zvijezda, ograda, grančica, sunce, klas i narukvica.

1889.
1894.

bs

hr

sr

Zbirka

Srednja Bosna, Prozor-Rama, Kupres, Jajce, Guča gora